Svijetlo, Istina i Život

Otajstvene Zadanosti: Proslava Svjetla — Istine i Života:

Temeljem životnih Otajstvenih Zadanosti Svemogućeg, Sveznajućeg i Sveprisutnog Stvoritelja, koji živi u nama, oko nas i u čitavom svemiru, zvjezdana zakonitost, odnosno sunčeva 'Nova Godina', započinje na dan zimskog sunčevog obrata (lat. sol-sticij/sol-stitium). Tada Planeta Zemlja čini novi godišnji krug oko Sunca.

Dan počinje bivati/postajati dulji, a noć kraća. U trenutku kada je noć najduža, počinje prevladavati dan, što označava početak nove klimatske godine.

Na temelju istinskog znanja i produhovljenosti, kršćani slave tu znanstvenu spoznaju, koju su posjedovali i drevni narodi prije nas. Od Vedo-Arijanaca (od oko 7. tis. pr. Kr.), preko Bude (1. tis. pr. Kr.), do Isusa (1. st.), istina o klimatskoj 'Novoj Godini' nije izmišljotina ljudi, već dolazi od Otajstvenog Stvoritelja svih ljudi i sveg života.

↳ Kroz povijest, mnogi drevni narodi su obilježavali ključne zvjezdane zakonitosti i kalendarska pravila, poput zimske prekretnice, koja simbolizira obnovu i prevladavanje Vječnog Svjetla. Ove proslave su sveopće simbolizirale povratak svjetla i topline u svijet, rođenje ili uskrsavanje svjetla života, te pobjedu svjetla nad tamom. Bez obzira na područnu ili kulturalnu pozadinu, ove drevne tradicije otkrivaju sveopću ljudsku spoznaju o slavljenju života, utjelovljenu u simbolici sunčeve zlatne svjetlosti.

Važno je napomenuti da je svaki drevni narod najbolje poznavao izvorni smisao svojih usporedbi i simbolika. Međutim, zbog međusobnih ljudskih sukoba često je dolazilo do namjernog izokretanja tog izvornog smisla unutar pojedinih naroda, što je rezultiralo potpuno krivim prikazivanjem značenja i stvaranjem negativne slike o učenjima koja su u svojoj osnovi bila ispravna, dobra i bogata.

Istinu nisu izmislili ljudi. Izvorni Autor klimatske 'Nove Godine' i sveopće stvarnosti je Otajstveni Stvoritelj svih ljudi, sveg života i tro-životne stvarnosti.

Stvarnost sama sebe potvrđuje; u ovom slučaju, nepobitne činjenice svjedoče da kršćansko slavljenje Božića na klimatsku 'Novu Godinu', kada svijetlo/dan počinje prevladavati, nema veze s tzv. poganima, kultom ili krivo-vjerjem, već je povezano s Istinom koja proizlazi od Stvoritelja. Ujedno, potvrđuje se da su svi klevetnici kroz povijest zapravo bili zlonamjerni bezumnici i neznalice, čiji govor predstavlja govor mržnje iz očaja prema svim drugim neistomišljenicima, uključujući prema Vedo-Indo Arijancima, izvornim kršćanima i drugima.

Simbolika i duhovne vrijednosti:

Svjetlo općenito simbolizira dobro, iz tog razloga se sunce i dan koristi kao prispodoba/simbolika za dobro, a noć za tamu – zlo. Međutim, dan i noć, mjesec i sunce, zvijezde i dr. su životna vrijednost koje čine život, postoje i opstoje temeljem Stvoriteljevih Zadanosti zbog potrebitog tijeka sveopćeg života.

Kada bi (simbolično rečeno) naša 'majka' Zemlja napustila svjetlo Sunca, to bi označilo kraj klimatskih 'Novih Godina', ujedno i kraj sveg života – kraj čovječanstva i ljudskog postojanja u fizičkom obličju, što bi također značilo kraj stvaranja novih jedinstvenih duša temeljem Stvoriteljevih Otajstvenih Zadanosti (na ovoj planeti Zemlja).

Kao što život na Zemlji ne može opstati bez Sunca, tako ni duša ne može opstati bez Izvora Vječnog Života.

↳ Baš kao što život na Zemlji, uključujući čovječanstvo, ne može opstati bez Sunca, tako ni naše duše ne mogu opstati bez Otajstvenog Izvora Vječnoga Života – Svemogućeg, Sveznajućeg i Sveprisutnog Stvoritelja.

Iz tog razloga, zdravorazumni i istinski produhovljeni ljudi, obogaćeni znanjem, koristili su simboliku Sunca kao usporedbu za Svemogućeg Stvoritelja – Sveopće Vječno Svjetlo Života.

Tko god je u povijesti ljudskog postojanja istinski doživio prisutnost Otajstvenog Stvoritelja kroz živi odnos, doživio ga je kao neopisivo otajstveno i životvorno Svjetlo. Stoga možemo lako zaključiti zašto su duhovno prosvijetljeni ljudi iz različitih naroda opisivali Stvoritelja simbolikom i usporedbama kao neopisivo svjetlo ili zlatno sunce.

Simbolika vremena: Božić i Nova godina:

Rođenjem Isusa Krista počinjemo brojati godine i ponosno slavimo Božić (24/25. prosinca), utjelovljenje Istine od Istine, te klimatsku Novu Godinu. Iz hrvatskog narodnog njegovanog običaja proizlazi i pjesma iz 13. stoljeća:

'Na tom mladom l(j)etu … Veselimo se … Sjaj mladog sunca (Svjetla) mi i slavimo (24/25. prosinca).'

Po 'Gregorijanskom kalendaru', koji je ustanovio katolički papa Grgur XIII u 16. st., Božić slavimo 24/25. prosinca, dok po 'Julijanskom kalendaru', koji je uveo osvajač i diktator Gaj Julije u 1. st. prije Kr., Božić se slavi 6/7. siječnja.

Povijest: 'Gregorijanski kalendar', uveden u 16. st., skraćuje godinu na prosječno 365,2425 dana, što je znatno bliže stvarnoj duljini sol-arne/astro-nomske (sunčeve zlatne ili zvjezdane zakonitosti) godine. Ovaj kalendar ispravlja nakupljanje pogrešaka koje je obilježilo 'Julijanski kalendar'. 'Julijanski kalendar', kroz stoljeća, gomilao je značajne pogreške zbog netočnog računanja prijestupnih godina, postavljajući godinu na 365,25 dana. To je rezultiralo odstupanjem svake godine za otprilike 11 minuta i 14 sekundi u odnosu na stvarnu sol-arnu/astro-nomsku (sunčevu zlatnu ili zvjezdanu zakonitost) godinu.

Slavljenje Božića na klimatsku 'Novu Godinu' (24/25. prosinca) – kada dan počinje prevladavati – simbolično pokazuje da na kraju uvijek dobro – svjetlo, prevladava/pobjeđuje zlo, – tamu.

Slaviti rođendan znači slaviti život – bilo da je riječ o bližnjem ili o velikom učitelju koji nas poziva na istinu i poštivanje životnih vrijednosti, a čija prisutnost ostaje u nama.

Bez obzira na to koliko se ljudske laži čine neoborive, koliko god ljudska nepravda izgleda nedodirljiva i koliko god je ljudsko zlo veliko, na kraju uvijek pobjeđuje Stvoriteljevo Svjetlo, Istina i Život.

Obnova kroz znanje i vrline: put prosvjetljenja i trodimenzionalne stvarnosti:

Da bismo se mogli nositi s Otajstvenom Istinom, prije svega moramo oplemeniti sebe životnim vrlinama. Zdravorazumno, obogatimo se istinskim znanjem i uronimo u dubine produhovljenosti.

Ako živimo prosvijetljeno mislima, riječima i djelima u Duhu Istine, lakše ćemo razumjeti smisao svega – tro-životne stvarnosti, prepoznajući otajstvenu stvarnost Svjetla od Svjetla, Života od Života, utjelovljenje Istine od Sveopće Istine – Svemogućeg Stvoritelja.

Tro-životna stvarnost, koja obuhvaća planetarnu, svemirsku i duhovnu postojanost, predstavlja najviši stupanj Stvarnosti iz kojeg proizlazi sve.

Spoznaja ove troslojne stvarnosti omogućava nam jasnije razumijevanje vodstva Više Svijesti u nama i život u skladu s najvišim stupnjem duhovnog bogatstva – višim znanjem. Takav prosvijetljeni pristup životu preoblikuje svaku pojedinu istinoljubivu osobu (mišlju, riječju i djelima) u kanal dobrobiti, pravednosti i sigurnosti, obogaćujući tako vlastiti život i živote oko sebe svojom istinitošću.

Osvještavanje ove trodimenzionalne stvarnosti nosi snažnu poruku o povezanosti fizičkog, svemirskog i duhovnog pogleda našeg postojanja. Razumijevanje kako ovi slojevi djeluju zajedno otkriva dubinu našeg postojanja i mogućnost koji imamo kao pojedinci i kao zajednica.

Usklađivanjem s sveobuhvatnim istinama postajemo svjesniji svemirske skladnosti i povezanosti te neprestano stvaranju mirnijeg i svjetlijeg svijeta za sve. Praktično, to znači da naši svakodnevni izbori i djelovanje odražavaju duboku povezanost s Otajstvenim Stvoriteljem, čime živimo kao svjetlo koje odražava Svjetlo, te na taj način osvjetljavamo put sebi i drugima u njihovoj potrazi za istinom i smislom.

Kultura i životne vrijednosti:

Ukrašavanje borova simbolički izražava, i osvješćuje nas, o važnosti ukrašavanja naših duša plemenitošću, čime, svojim prosvjetljenim životom, osvjetljavamo svijet i činimo ga ljepšim.

Poput stabala, pozvani smo rađati dobrotom – životnim plodovima. Kao borovi, trebamo se kititi plemenitim djelima; tako da u zajedništvu postajemo svijetlo blagostanja u svijetu.

Usporedba: Zdravo stablo, s čvrstim korijenima u Zemlji, predstavlja svijetlu dušu u čvrstom odnosu sa Stvoriteljem i, neizbježno, svojom postojanošću rađa dobrim djelima.

Zdravo razuman čovjek, duhovno prosvijetljen u Duhu Istine – Svemogućeg, Sveznajućeg i Sveprisutnog Stvoritelja, neizbježno sjaji kao sunce svojom dobroćudnošću, istinoljubivošću i pravednošću, braneći istinu, život i životne vrijednosti koje proizlaze od pravog Stvoritelja svih ljudi.

Svaki pojedinac koji se zalaže za ispravnost vrijedan je, ali u zajedništvu koje raste u istini i znanju njegov doprinos dobiva puni smisao.

Zajedništvo i duhovno jedinstvo:

Ja koji ovo svjedočim, kao pojedinac, nisam u središtu; već najvažnije je zajedništvo nas svih – istinoljubivih ljudi, kao naroda i kao čovječanstva.

Pojašnjenje: Svaki je pojedinac neprocjenjiv i njegov doprinos ima svoju vrijednost. Ali, u pitanjima životnih otkrića i svjedočenja, smisao pojedinačnog doprinosa ostvaruje se tek u zajedništvu. Uzmimo za primjer iznova otkrivanje električne energije: otkrivač sam po sebi nije presudan, već način na koji zajednica prihvaća, koristi i unapređuje to otkriće. Mi, kao istinoljubivi pojedinci koji zajedno činimo zajedništvo, narod i čovječanstvo, napredujemo u znanju i duhovnosti. Zdravo razumno zajedništvo vodi nas prema istinskom skladu, redu, miru i blagostanju. Kroz zajedničko prihvaćanje, objedinjavanje i nadogradnju novih spoznaja na već postojeće, svako veliko otkriće dobiva svoj puni smisao i trajnu vrijednost.

Istina nas ujedinjuje, dok nas laži razjedinjuju i udaljavaju od smisla života.

Laži i klevete nas razjedinjuju, zaglupljuju nas, duhovno blokiraju i pretvaraju u svjetske diktatore ili duhovno slijepe fanatike, koji iz mržnje i neznanja mrze sve što je drugačije.

Nasuprot tome, istina nas ujedinjuje i obogaćuje znanjem i najvišim stupnjem duhovnosti, što obavezno rađa, odnosno vodi do blagostanja. Općenito Istina oslobađa časne, istinoljubive i pravedne ljude, te ih čini umno, duhovno slobodnima.

Zdravorazuman i produhovljen čovjek postaje svjetlo koje osvjetljava put sebi i drugima, kao što cvijet svojom ljepotom obogaćuje prirodu.

Cvijet je, poput dobrih djela čovjeka, ranjiv – možeš ga uništiti, ali time prekidaš tijek ljepote koju je donosio svijetu.

U našem neprekidnom putovanju kroz razdoblja vremena i prostora, svjetlo koje dolazi od Otajstvenog Stvoritelja vodi nas prema dubljem razumijevanju i zajedništvu. Svaka nova životna spoznaja i svaka čestita proslava Božića obnavlja naše sjećanje, i podsjeća na trajnu vrijednost istine i ljubavi, koja prevladava sve prepreke i ističe važnost naše povezanosti i sklada sa svemirom. Kroz oplemenjivanje naših misli, riječi i dijela oplemenjujemo svoju srž – duše, i uz Stvoriteljevu pomoć, svojom slobodnom voljom i ispravnim izborom, ujedno stvaramo i omogućavamo svjetliji svijet za buduće naraštaje.

Budimo hrabri branitelji Istine, života i životnih vrijednosti; budimo svijetlo svijetu.